Olujni kit

Otac i sin žive sami u kućici kraj mora. Otac svaki dan rano ujutro odlazi na posao. Dječak ostaje sam kod kuće. Nakon oluje dječak na obali pronalazi nasukanog kita i odluči ga spasiti tako što ga sakrije u kadi. Ipak, zajedno s ocem vraća kita u more. Ovo bi ukratko bila radnja slikovnice. Ovako ne zvuči previše tužno, zar ne?

Autor i ilustrator slikovnice  talentirani je i nagrađivani Benji Davies; dolazi u izdanju Meandra, a cijena joj je 109,00 kn. 

Teksta nema puno - rečenica, dvije na svakoj stranici. Puno se toga može pročitati i između redaka. Ton je rečenica smirujući, pomalo nostalgičan. Već se na prvoj stranici osjeća gubitak,  nema majke - Noa je živio pokraj mora s tatom i šest mačaka. Na drugoj se stranici javlja usamljenost  - Svako jutro Noin je tata odlazio rano.... Jedini prijatelj malenog Noe postaje nasukani mladi kit. Briga o njemu postaje cijeli Noin svijet: Pričao mu je priče o životu na otoku. Kit je znao slušati. Noa je trebao nekoga da ga sasluša. Sinovo prijateljstvo s kitom otvorilo je tati oči i napokon je vidio koliko je Noa usamljen. Tata i Noa vraćaju kita natrag u more, kamo i pripada. Zajedno. 

Sa stranica ove slikovnice kao da progovara usamljenost. Samoća se može namirisati na prekrasnim ilustracijama. Osjeća se tuga zbog nepostojanja majčinske figure, zbog svakodnevnog odlaska oca, zbog rastanka s kitom. Par rečenica ove prekrasne priče može vam dočarati čitav odnos koji ovaj dječak ima sa svojim ocem. S jedne se strane na kraju nalazi tuga zbog gubitka prijatelja, a s druge pak  naposljetku ostvarena bliskost i ponovno uspostavljena povezanost s ocem. Možda je Noa izgubio prijatelja, ali dobio je natrag svog tatu. Ilustracije pred kraj priče pokazuju da tata više ne odlazi na posao.

Pročitajte, uživajte u prekrasnim ilustracijama i pokušajte pronaći svih šest mačaka na njima! Na koricama piše kako je ovo nježna slikovnica koja će vam ugrijati srca. U potpunosti se slažem s tim! 

Bontončić za sedam patuljaka

Zanima vas što se dogodilo sa Snjeguljicom nakon što ju je kraljević poljubio? E pa čitale smo slikovnicu koja je svojevrsni nastavak Snjeguljice, a zove se Bontončić za sedam patuljaka.

Autorica je slikovnice Ivanka Borovac, a ilustratorica Branka Hollingsworth Nara. Dolazi u izdanju Turističke naklade, cijena joj je 74,90 kn. 

Priča o Snjeguljici pruža zgodan okvir za ovaj bontončić u kojem su patuljci ti koje treba dovesti u red. Sve počinje pripremom velikog vjenčanja na koje patuljci nisu pozvani jer su nepristojni.  Snjeguljica i kraljević stoga odluče poslati gospodina Finka, Tonka Bontonka i djevojčicu Divljicu da ih pouče lijepom ponašanju. 

Prvi dio radnje, onaj koji se događa na putu do kućice sedmorice patuljaka, nešto je moderniji. Vožnja automobilom djeci je svakodnevica, a život bez mobitela ni mi odrasli više ne možemo zamisliti. Tako ovdje možete saznati zašto djeca ne smiju sjediti naprijed, zašto je važno vezati pojas i zašto se ne smije telefonirati za vrijeme vožnje. Veliki se naglasak stavlja na sigurnost u vožnji što bi vam moglo koristiti ako imate djecu koja ne vole sjedalice.

Divljica je pritom, kao što ime sugerira, ona koja divlja i krši pravila, dok su Tonko Bontonko i gospodin Finko predstavnici reda. Čak i ilustracije zorno predočuju njihove karaktere: Tonko je uredan dječak s leptir mašnom, dok Divljica ima četiri repića na kosi i radi stoj na rukama. 

Drugi dio radnje počinje prilikom susreta s patuljcima. Patuljci su ovdje predstavljeni kao nepristojni i neuredni, gotovo mali divljaci. Stoga dobivaju lekcije iz standardnih područja bontona: pozdravljanje, ponašanje za stolom, urednost. 

Sve je popraćeno šarenim i duhovitim  ilustracijama na kojima su poput parola velikim slovima ispisane i najvažnije poruke ovog bontona. Iste možete pronaći okupljene na posljednjoj stranici: Stvari treba pospremati!, Jutro je uvijek pametnije, ali zube treba prati i navečer i meni najdraža Lijepi snovi dolaze u čiste i uredne sobe.  Uz to, u tekst su uklopljene i dvije pjesmice patuljaka - jedna o pozdravljanju, a druga o pranju zubi.

Da ti zubi budu zdravu,

na četkicu pastu stavi.

Jako trljaj, četkaj, čisti

pa ćeš moći dobro gristi. (...)

Ovo nije klasičan bonton izvoli, hvala, molim, oprosti s nizom propisanih pravila za svakodnevne situacije. Ali nemojte ga preskočiti ako tražite duhovitu i zabavnu slikovnicu koja možda i vaše najmlađe potakne da budu uredni, pristojni i čisti. Dobra zabava je svakako zajamčena!

A mamama i tatama sigurno će biti zanimljivo kako kraljević balansira između kraljice i svoje buduće supruge Snjeguljice u uvodnom dijelu slikovnice. Ako se slučajno previše uzrujate, i za to ovdje postoji savjet: peršin pod nos, broji do 10, dva kruga oko zgrade!

Što su bakterije i virusi?

Počelo je s grloboljom. Znate onu reklamu za Angal koja se prikazuje prije ili nakon vremenske prognoze. Tisuću pitanja nakon toga: što je grlobolja? Kako izgleda? Baterije? Što su baterije?... Znate kako to već obično ide kod trogodišnjaka kad se zainteresiraju za nešto. To me ponukalo da kupim slikovnicu Što su bakterije i virusi?. Brzinskim pretraživanjem Interneta pročitala sam da bi mogla biti zgodna za prve informacije o tome. 

Izdavač je Profil, cijena je 49,00, a još je ovaj tjedan možete kupiti na sniženju. Autorica je Katie Daynes, a ilustratorica Marta Álvarez Miguéns. Prevedena je i slikovnica istih autorica Što je kakica?, možda će nekome i to biti zanimljivo. Usput sam otkrila da je Katie Daynes autorica još niza slikovnica: Where do babies come from?, How do I see?, Why do we need bees? i niza drugih. Neki mi se naslovi čine baš zanimljivim i nadam se prijevodima.

Ova će vam slikovnica na djeci primjeren način dati informacije o tome što su bakterije i virusi, gdje žive, kao se šire, kako se boriti protiv njih, kako pomažu lijekovi te kako ih zaustaviti. Sastavljena je u obliku pitanja i odgovora. Informacije koje daje su kratke, jednostavne, djeci razumljive i pristupačne.  

Sviđa nam se što se na više mjesta naglašava higijena te koliko je važno pranje ruku. To se čak i mojoj M. uvuklo u uho pa prilikom ulaska u kuću već sama traži da opere ruke jer ima puno baterija te baki redovito drži lekciju o tome da na sudoperu ima najviše baterija, ali ih se ne može vidjeti (na što se dotična smrtno uvrijedi, jer njen sudoper je čist 😃). Ovo nam je više dnevna literatura. Stoji na polici pa kad je ugleda, onda traži da malo čitamo o baterijama, ili se sjeti nečega pa je donese da utvrdimo znanje, a ponekad čak i navečer kad pokušava kupiti još vremena prije spavanja. 

A najbolje od svega je to što ima hrpu prozorčića! Koje li je to oduševljenje bilo kad je stigla! I to na svakoj stranici! Nisam toliko detaljno proučavala prije kupovine tako da mi taj detalj nije bio poznat, pa sam se i ja razveselila. Morate priznati, prozorčići su zakon! A konkretno ovi su i prilično dobro napravljeni jer su još uvijek čitavi.

Dom je tamo gdje mi je srce

Dom je tamo gdje mi je srce. Ovoj me slikovnici na prvu privukao naslov. Nisam ni okrenula poleđinu da pročitam o čemu se radi, odmah sam je uzela i tek onda primijetila da su mi autor i ilustrator već poznati: Heidi i Daniel Howarth čijeg smo Jajka Zmajka nedavno čitali. Izdavač slikovnice je Neretva, a cijena 89 kn.

Mali je Robot jako dugo spavao. Otkriven i probuđen iz svog drijemeža, nađe se izvan svog vremena, na mjestu kojeg se ne može sjetiti. Bujni svijet pun je čudesne prirode. Strašna opasnost ugrožava šumu i samo on ima potrebne vještine da ju spasi. Oni ga trebaju, ali ujedno i zaziru od njega. Završetak je sretan, ali prijateljstvo Robota i životinja prije toga prolazi i neke kušnje.

Na prvi pogled sasvim jednostavna priča, ali po mom mišljenju ova slikovnica obrađuje niz aktualnih i suvremenih tema. Tako ovdje možete prepoznati strah od različitog i nepoznatog u liku čangrizavog jazavca; uvažavanje razlika i prihvaćanje različitosti u liku malene mudre mišice. Mali je Robot netko tko se mora nositi s predrasudama drugih, probuđen je izvan svog vremena, govori se o dolasku u novu i nepoznatu sredinu te njegovom pokušaju da se uklopi u nju. Gotovo da bismo te likove mogli pronaći u bilo kojoj zajednici koja se susreće s nečim novim i nepoznatim: uvijek postoje oni koji su skeptični i na sve novotarije i pridošlice gledaju sa sumnjom, ali isto tako uvijek postoje oni prijateljski nastrojeni i ljubazni, otvoreni promjenama. 

Postoji još čitav niz aspekata s kojih možete čitati ovu slikovnicu: dotiče se i ekologije - industrijalizacija naspram prirodi, tj. sivilo koje prijeti šumi koju životinje tako očajnički žele zaštiti da su čak probudile Robota, predstavnika tog sivila i tehnologije. Možete raspravljati o tome koliko okolina utječe na nas i oblikuje i nas i naše stavove, te kako ta ista okolina i zajednica prihvaćaju suživot različitosti. Zaista ova slikovnica nudi neiscrpan izvor tema za razgovor. Neke su od njih i predložene u dodatku pod nazivom Sljedeći koraci gdje se opisuju i različite aktivnosti koje možete raditi zajedno s djecom. 

Čitam je sa trogodišnjakinjom evo već par dana, ali mislim da bi bila primjerenija starijem uzrastu, od četvrte godine pa možda čak i starijima. Moja ju djevojčica sama traži i sviđa joj se, ali doživljava je samo na jednoj razini, tj. samo s aspekta prihvaćanja i prijateljstva. Postoji dio kad Robot ode, pa ga životinje traže, mi čitamo, a lice ozbiljno, pa dođemo do rečenice Tada je začuo šuštanje iz grmlja iza sebe i lice se automatski rastegne u osmijeh jer zna da su ga životinje pronašle. Takvi su mi trenuci neprocjenjivi. Ima mnoštvo tih dodatnih nijansi koje sam gore spomenula, a koje bi se zaista mogle kvalitetnije prokomentirati sa starijim djetetom. Mislim da je za ovako malo dijete previše toga samo natuknuto tako da ćemo se ovoj slikovnici definitivno vratiti za godinu, dvije.

Još mi se jedan dio osobito svidio: svojoj M. često govorim da je mama uvijek tu za nju te da je u redu i ako se nekad posvađamo, jer svejedno se volimo.  A u slikovnici stoji ovako: Vjerojatno ćemo se ponekad i svađati i imati nesuglasice, ali mi te volimo i uvijek ćemo te voljeti.

Prilikom grafičke pripreme mislilo se na svaki detalj, što pokazuju brojevi stranica koji su također napravljeni u informatičkom duhu kako bi bili u skladu s pričom. A same su ilustracije meni osobno preslatke. Taj vas Mali Robot, kad ga promatrate, jednostavno osvoji i kao da zaista ima nešto ljudsko i toplo u njemu. 

Vuk koji je ispao iz knjige

M. jako voli životinje. Ma voli, to je preblaga riječ, obožava ih. Tako je svoje mjesto među našim plišanim životinjskim carstvom pronašao i jedan vuk. Vuk koji zapravo nije vuk, nego haski koji je silom prilika preimenovan. Sve slikovnice s vukovima zato kod nas dobro prolaze. Bila je oduševljena čim je vidjela naslovnicu kad sam donijela Vuka koji je ispao iz knjige. Od kad je slikovnica stigla, čitamo ju svaku večer prije spavanja obavezno dvaput i bonus rasprava o knjizi.

Zašto joj je slikovnica baš fora? Priča je to o vuku koji je ispao iz knjige naziva Vuk i našao se u nevolji jer je u Sofijinoj sobi i jedna mačka koja ga želi pojesti. Vuk koji je obično glavni negativac u bajkama ovdje se našao u nešto drukčijoj poziciji. Mali strašni vuk pokušava se vratiti u svoju knjigu, ali neuspješno, pa zato ulazi u druge knjige. Na kraju sretne svima dobro poznat lik (e baš neću reći koga) i baci vam novo svjetlo na jednu poznatu bajku. 

Meni se ovdje svidjelo što, za razliku od nekih drugih slikovnica ovog tipa, ne morate znati te druge priče, te slikovnice u koje vuk ulazi, da biste ovu razumjeli. A kraj ove priče zapravo je  novi pogled na jednu već poznatu bajku i otvara cijeli niz pitanja o njoj. Ovo je jedna od slikovnica koja nakon čitanja obavezno pokrene raspravu, rasplamsava dječju maštu i razvija kreativnost pa tako moram smišljati odgovore na niz pitanja: "Gdje je bila Sofija kad je vuk ispao? Zašto ona nije čula vuka? Zašto je slikovnica pala? A zašto Sofija nije pospremala knjige? Zašto je mačka bila u sobi? Zašto vuk neće nositi haljinu? Hoće li netko ispasti iz naše knjige? Mama, a u koju bi ti knjigu išla?" Tisuću pitanja dok ne nastupi ono svima poznato a sad je dosta priče, vrijeme je za spavanje.

Vuk koji je ispao iz knjige ima i dodatan bonus: potiče urednost 😊. Obavezno nakon čitanja moramo složiti sve naše knjige na polici da nam netko ne ispadne van kroz noć.

Autor je ove slikovnice Thierry Robberecht, ilustrirao ju je Gregoire Mabire. Dolazi u tvrdom uvezu u izdanju Planetopije, a cijena joj je 85 kn.

Ako vam se ova slikovnica sviđa, probajte pročitati i Vuk koji je zalutao u zemlju bajki francuske autorice Orianne Lallemand u kojoj vuk susreće likove iz već poznatih bajki pokušavajući skupiti sastojke za pitu od jabuka. Za tu slikovnicu bi vam ipak morale biti poznate sljedeće bajke: Tri praščića, Vuk i sedam kozlića, Crvenkapica, Lukava lija i crvena koka, Ivica i Marica, Snjeguljica. Lallemand je autorica cijele serije slikovnica o vuku, neke možete naći u nakladi Znanja.

A ako volite vukove kao i mi, potražite i Uljuđeni vuk (Becky Bloom, Pascal Biet) te saznajte kako je jedan vuk upornošću i napornim radom naučio lijepo i izražajno čitati.  Slikovnica je po meni primjerena za 3+, ali mogla bi biti jako zgodna za nekoga tko tek počinje učiti čitati, kao poticaj da se trudi sve više i više, jer  pravi se čitatelj postaje s puno vježbe i truda. 

Na temu vukova moram spomenuti i slikovnicu Tko je dobar, a tko ne, Crvenkapice? (Steve Smallman, Neil Price)  u izdanju Turističke naklade. Vrlo zgodna, duhovita, ali i poučna  slikovnica o tome kako nepoznate osobe mogu biti vrlo opasne. Čitali smo je ljetos i bila nam je odlična, uz nju smo se i dobro nasmijale. Osnovna radnja vam je dobro poznata, ali likovi ovdje imaju posve nove uloge i zadatke. Slikovnice iz te serije definitivno zaslužuju svoj poseban osvrt.

Zog

Julia Donaldson je u našoj kući ili apsolutni top ili totalni flop. Puno pišem o njoj jer smo puno njenih slikovnica pročitali, neke trenutno čitamo, neke smo i kupili, a neke su nam još na popisu za čitanje. Što mogu kad ih je tako puno?

Posudili smo Zoga. Slikovnica dolazi u tvrdom uvezu, ilustracije potpisuje Axel Scheffler, a cijena joj je 90 kn, nakladnik Ibis grafika. 

U fazi smo zmajeva i dinosaura pa nam je to najdraža polica u knjižnici. Ali taj Zog nam nije baš sjeo. Priča je to o zmaju imena Zog koji pohađa zmajsku školu te o tome što uče u prvom, drugom, trećem, i tako dalje, razredu. Zog mora svladati sve vještine da bi osvojio zlatnu zvijezdu. Prilično je smiješan i nespretan pa mu pomaže djevojka, kasnije saznajemo da se zove Zlatka. Pročitale smo je par puta, zaista smo joj dale šansu, ali moja je M. uglavnom radije za čitanje birala nešto od naših knjiga. Baš neki dan sam saznala da i mojoj dvogodišnjoj nećakinji isto nije baš nešto sjela. 

U čemu je problem? Zogu se događaju smiješne dogodovštine, simpatičan je i nespretan; te su (ne)zgode popraćene zgodnim i šarenim ilustracijama koje možete komentirati s djecom, ali sama priča nekako ne drži vodu. Zmaj Zog glavni je lik većeg dijela slikovnice i bit će vam šarmantno kako se marljivo trudi, a baš mu i ne ide. Ali pred kraj mu kraljevna Zlatka otme pozornost i glavnu ulogu, a i sam završetak mi uopće nema veze s ostatkom slikovnice, već je priča za sebe. Poruka koju slikovnica promovira o nenasilju, plemenitosti, pomaganju drugima, ostvarenju svojih snova, pohvalna je, ali prema mom mišljenju ovdje vrlo nespretno izvedena. Imam dojam kao da su se dvije solidne i dobre priče ovdje pomiješale u jednu.  Draga Julia, možeš  ti puno bolje! 

Ako imate obožavatelje zmajeva, posudite, probajte, teksta nema previše, možda će se vama dopasti. I obavezno nam javite svoje mišljenje.  

Pas i violina

Pas i violina nastavak je slikovnice Medo i klavir. Posudili smo obje u knjižnici. Medu smo pročitali dvaput, a Psa i violinu vjerojatno deset+ puta. Iako je meni osobno Medo draži, mala je čitateljica neprestano tražila da čitamo Psa, i to čak i više puta za redom. 

Pas i violina relativno je nova slikovnica, izdana 2018. Autor je David Litchfiled koji potpisuje i tekst i ilustracije, knjiga dolazi u tvrdom uvezu i možete je kupiti po cijeni od 69 kn, nakladnik je Mozaik knjiga. 

Prikladno za današnji dan, mogli bismo reći da je to priča ne samo o prijateljstvu već i o ljubavi. Ljubavi između čovjeka i životinja, živih bića općenito i glazbe, ljubavi prema samom sebi i o vjeri u sebe. Priča o tome kako nekad treba slušati svoje srce i slijediti svoje snove, a isto tako ponekad treba zanemariti vlastite interese i poduprijeti nekog drugog kad mu je to potrebno. Priča je to o teškom rastanku, ali i o prekrasnom i dirljivom ponovnom susretu, a sve protkano glazbom: jer dobro prijateljstvo, kao i dobra glazba, traje cijeli život.

Slikovnica govori o ostarjelom violinistu Hectoru koji otkrije da i njegov pas Hugo gaji ljubav prema glazbi. Medo, onaj iz prve slikovnice, pozove Huga na svjetsku turneju sa svojim putujućim orkestrom, a Hektoru to teško pada. Kako će izgledati njihov ponovni susret i pomirenje, otkrijte čitajući ovu toplu priču.  

Ovo je jedna od slikovnica kojima se možete vraćati i kad vam klinci budu stariji i svaki put otkriti nešto novo, svaki put malo dublje ući u emocije iz knjige. Uz nju smo puno pričale o tome zašto je Hector tužan kad Hugo odlazi i kako se veseliti tuđem uspjehu i pomoći drugima u ostvarenju njihovih snova. Šaptale smo kad su i oni šaptali, tugovale smo kad su i oni bili tužni i veselile smo se zajedno s njima njihovom ponovnom susretu. Puno se različitih emocija javlja u ovoj slikovnici, a sve do jedne su popraćene divnim ilustracijama. Ova knjiga definitivno dolazi na naš popis za kućnu biblioteku!

Najotmjeniji div u gradu

Najotmjeniji div u gradu. Morali ste čuti za nju, ali isto je tako moram spomenuti jer nam je jedno vrijeme bila apsolutni hit. Vjerojatno je već prežvakana u osvrtima i recenzijama, postoji čak i kazališna predstava, ali ne mogu ne osvrnuti se na nju. Koliko sam uspjela vidjeti, uglavnom je rasprodana, tako da obavezno potražite u knjižnicama. Autorica je Julia Donaldson.

Kad sam razmišljala što ću i kako napisati, spontano sam počela pjevušiti stihove iz slikovnice koje smo M. i ja opjevale prilikom čitanja: "Kravata što moja bila je prije..." Dođe M. i pita: "Mama oćemo opet posuditi ono kravata što moja bila je prije..." I pjeva ona dalje i vidim da još uvijek zna cijelu pjesmicu napamet, čak i bolje od mene, sjeća se da se div zvao Jura i sličnih detalja.

Inače sam stalno zaobilazila ovu slikovnicu na dijelu s knjigama Julie Donaldson jer mi je izgledala neugledno i neprivlačno. Što se tiče njezinih knjiga, obično surađuje s dva ilustratora: jedan je Axel Scheffler, a druga je Lydia Monks. Slikovnice koje je ilustrirala Lydia Monks na prvu osvajaju, pogotovo ako ste žensko. Šarene, šljokičaste, vesele, mame vas; one koje je ilustrirao Scheffler su drukčije, tamnije, recimo nezgrapnije, ali to ne znači i lošije. Zbog svojih sam vlastitih, nazovimo ih, predrasuda odugovlačila s tim divom da bi na kraju to bila ljubav na prvo čitanje. A onda i svako sljedeće.  

Priča je vrlo jednostavna: div Jura, najneuredniji div u gradu, uvijek nosi istu zakrpanu odjeću. Odluči kupiti novu odjeću i postati najotmjeniji div u gradu, ali putem kući sretne životinje u nevolji kojima je ta odjeća puno potrebnija pa je razdijeli. Svaki put kad nešto podijeli, opiše to u stihovima koji se na svakoj stranici ponavljaju te tako dobijete pjesmicu.

Vrlo jednostavna priča i prepoznatljiva poruka, ali način na koji je ispričana, savršeno za klince!  Da, to je jedna od onih slikovnica koje vam jednostavno uđu u uho zbog puno ritmičnih ponavljanja stihova i savršena je za čitati na glas.

Slikovnica će vam također biti zgodna da popričate s djetetom o dijeljenju i pomaganju potrebitima, da razvijate empatiju i suosjećanje. Sigurno će vas osvojiti kao što je i nas. 

Jajko Zmajko

Teško je biti drugačiji - stoji na koricama ove slikovnice.  Ako imate između 3 i 18 godina, vjerojatno vam je "biti drugačiji od ostalih i ne uklapati se" najgora moguća stvar na svijetu, a pogotovo u osnovnoj i srednjoj školi. Smak svijeta. Onda kad uđete u dvadesete, a neki tek u tridesetima, shvatite da to i nije toliko loša stvar. Ali dug je i mukotrpan put do te spoznaje.

Moja je princeza trenutno u fazi zmajeva i dinosaura. Ma kakve vile i princeze, zmajevi su zakon. Kakve suknjice i haljine, mama daj majicu s dinosima. Uz sve to, svaki dan slažemo cestu za Žara i jedan poluraspadnuti traktor. Gradimo zmajeve od Lego kocaka, posuđujemo enciklopedije o dinosaurima, crtamo zmajeve i, naravno, čitamo o njima. Među takvim slikovnicama sasvim smo slučajno otkrili i Jajka na policama naše knjižnice.  

  
Jajka Zmajka sam joj pročitala par puta, a onda je muž preuzeo uspavljivanje pa je on čitao i nakon toga mi još desetak dana govorio da baš tu slikovnicu moram kupiti. Još nisam stigla😊. Našla sam podatak jedne knjižnice da se preporuča starijim predškolcima, od 4+, ali smatram da su i priča i količina teksta sasvim prikladne i za 3+. 

Jajko Zmajko slikovnica je supružnika Heidi i Daniela Howartha, a ilustracije potpisuje Daniel. Dolazi u tvrdom uvezu, a cijena joj je 89 kn. 

Priča govori o malenom zmaju nezmajskog i pomalo smiješnog imena - Jajko - koje je dobio zbog toga što je jedini zmaj koji se izlegao iz napuknutog jajeta.  Za razliku od Jajka, cijela njegova obitelj posjeduje tipično zmajske moći i karakteristike, a i imena su im zakon. On sam svoje ime smatra groznim, nema nikakve moći i zbog toga se osjeća usamljeno,  neobično i kao da se ne uklapa u svoju obitelj i ne ispunjava njihova očekivanja. 

Jajko se ipak svim silama trudi uklopiti se, pokušava naučiti rigati vatru, ali jednostavno mu ne ide... Iznenadni požar u šumi otkrit će da Jajko nije baš tako običan te da ipak ima neke vrlo posebne moći jer je jedino on uspio spasiti šumu od opasnosti. Pronašao je ono što ga je činilo posebnim... iako je to nešto posve drukčije nego kod drugih zmajeva.

Ovo je priča o neuklapanju u sredinu, o pojedincima koji po nečemu odudaraju od, recimo, očekivanog standarda, te o tome da ta različitost nije nešto loše, samo je trebamo prihvatiti i naučiti živjeti s njom. Svi smo po nečemu posebni, čak i maleni Jajko na kraju vidi da i on ima potpuno neočekivanu supermoć, jedinstvenu u svojoj obitelji. Na kraju priče postoji i dodatak u kojem autori donose i vlastita iskustva o tome kad su se, kako i zašto osjećali neprihvaćenima te predlažu i teme za razgovor s djecom. U samom je dodatku divno izrečena i bit knjige:

Ono što trebate upamtiti je da smo svi različiti i da je upravo ta raznolikost i naše razlike ono što nas, sve zajedno, čini nevjerojatnim ljudima. Nisu vam potrebne posebne moći da biste promijenili svijet. 

Ova relativno nepoznata i nerazvikana slikovnica od nas ima palac gore. Slovuljko preporučuje! 

Riba duginih boja

Moram priznati: moje dijete ne želi dijeliti igračke. Zbog toga me bilo sram bezbroj puta. Znači li to da će biti škrta, je li to karakterna crta ili samo tipična dječja faza? Iskreno se nadam ovo zadnje. Potrošila sam tisuće i tisuće riječi na to, sve uzalud. Najnovija nam je taktika, ne baš pohvalna, kad dobivamo male goste, spremimo igračke koje ne želimo dijeliti u ormar. To je za sad najuspješnija metoda da nam druženja prolaze bez dernjave i vriske. Uglavnom vani ostanu samo Lego kocke, a dodatni je bonus da je dječja soba čista i uredna.

Čemu ovaj uvod, pitate se? Ako i vi imate mališana koji ne voli dijeliti, ovo je slikovnica za vas: Riba duginih boja njemačkog autora Marcusa Pfistera, u tvrdom uvezu i prijevodu Sunčane Škrinjarić te u izdanju V.B.Z.-a, cijena 99 kn. Naša je bila rođendanski poklon. 

Slikovnica govori o ribici Srebrici koja je jedna tašta i ohola ribica jer je jedina ukrašena svjetlucavim srebrnim ljuskicama. Budući da ih ima puno, druge je ribice mole da njima pokloni koju kako bi i one bile lijepe i sjajne, ali ona to, naravno, ne želi te završi sama i usamljena sve dok ne otkrije radost dijeljenja. 

U ovoj smo knjizi uživali u prekrasnim ilustracijama ribice Srebrice i njenih privlačnih ljuskica koje su dočarane nekom vrstom folije koja presijava i privlači male dječje prstiće i poglede.  Ovo je slikovnica koja doslovno sjaji na gotovo svakoj stranici. U našoj je kući poznata pod nazivom Ribica Srebrica i kad je M. traži  uvijek pita da joj čitam Ribicu Srebricu. Jedino što mogu navesti kao nedostatak jest da su neke stranice, osim par rečenica teksta, potpuno bijele. 

"Ova je knjiga klasik među dječjim slikovnicama", stoji na koricama. Prvenstveno zato jer obrađuje temu koja je djeci bliska (ili mrska?): dijeljenje, sklapanje prijateljstva. Srebrica nas uči ne samo o dijeljenju kako bismo usrećili druge već i o tome da se dijeljenjem s drugima osjećamo dobro i sebe usrećujemo. A malena neugledna ribica u ovoj će nam slikovnici održati i lekciju o upornosti. Nadam se da će se neke od tih poruka s vremenom usaditi i u glavicu moje M. kojoj se ova slikovnica prilično sviđa.

Priče iz cijeloga svijeta

Priče iz cijeloga svijeta kupila sam u studenom. Kako to obično biva, cijeli smo se tjedan spremali da u petak odemo na Interliber, da bi večer prije toga M. počela povraćati i dobila temperaturu. Na sreću, Znanje je imalo sniženje i na web stranici, pa sam, između ostalog, naručila i ovu slikovnicu. Redovna joj je cijena 79,00 što mi se za slikovnicu ove veličine čini skroz u redu. Skrivala sam je u ormaru do nedavno, jer smo kroz prosinac čitali božićne slikovnice, pa one iz knjižnice, sve dok napokon nije došla na red.

To je zapravo zbirka od dvadeset priča iz svih dijelova svijeta, tj. sa svih kontinenata, i do ovog trenutka ih nismo pročitali sve. M. uvijek traži iste, i to uglavnom one u kojima su životinje glavni likovi. 

Mališanima će se svidjeti jer je šarena, prepuna ilustracija, slova dolaze u različitim veličinama i fontovima, a priče nisu predugačke, teksta nema previše, pa mogu zadržati pažnju. A ako imate obožavatelje životinja, još će im biti draža jer su u velikom broju priča baš životinje glavni likovi.

Mi čitamo sljedeće:

Lav Bhubesi - o važnosti držanja obećanja

Kako je klokanica dobila tobolac - kako naslov kaže, i samo usput, vombat je srodnik koale; ja to nisam znala :-)

Dječak iz breskve - o dječaku koji je spasio otok od divova

Seljakova tajna - o seljaku koji razumije govor životinja

Lukava zečica - bolji bi naslov bio kako je tigar dobio pruge

Kralj lisac - naravno, o lukavom liscu

Vatra - kako se čovjek sprijateljio s vatrom

Knjige drage Kuhar Drage

U knjižnici smo posudili Knjige drage Kuhar Drage autorice Julie Donaldson. Ali ne dajte se zavarati, ova knjiga nema veze s kuhanjem :-) . Slikovnica ima meki uvez.

Kako je najjednostavnije opisati? Ovo je knjiga o knjizi o knjizi o knjizi... Glavni je lik Drago Kuhar, koji nije kuhar, već mu je to prezime, a obožava čitanje. Drago čita svoju najdražu knjigu o gusaru koji pak čita knjigu o Zlatokosi i tri medvjeda koja čita knjigu o.... i shvaćate obrazac...

I tako u krug dok ne završite natrag kod dječaka Drage.  

Iskreno, knjiga nas baš nije oduševila. Inače smo obožavateljice slikovnica Što je bubamara čula i Što je bubamara čula ovaj put, super nam je bila i Raspjevana sirena, a Najotmjeniji div u gradu će definitivno dobiti svoju recenziju jer ga znamo i napamet, ali ova metaknjiževnost, nazovimo je tako, nas nije nešto osobito dojmila u ovom slučaju.  U nekim je drugim slikovnicama, npr. Gricko, moja slušateljica takvo nešto prihvatila bez problema.

Ovu sam stranicu ili preskočila ako bih uspjela, ili skratila da čim prije idemo dalje jer je M. trenutno u fazi da se boji duhova i sl.  

Slikovnica nam stoji na stolu kraj kreveta već tjedan dana, a M. ju je zatražila za čitanje tek dva puta, što meni puno govori. Svaka je stranica zapravo druga priča, tj. druga knjiga, i osim što se na svakoj čita neka knjiga, nema nikakve druge sadržajne poveznice. Mojoj djevojčici to se jednostavno ne sviđa, ona voli da priča ima početak, sredinu i kraj, da može pratiti radnju, a to ovdje nije slučaj. 

Svaka stranica je super ilustrirana i uređena tako da savršeno ilustrira novu knjigu - od zaglavlja do najsitnijih detalja -  ako su vaši čitatelji nešto stariji, možete s njima komentirati i takve sitnice! Tako da je dojam da sa svakom stranicom imate u ruci novu knjigu aposlutno postignut.
Ako vam je dijete starije, možda će vam ovo biti zgodno štivo. Ipak je to slikovnica koja promovira čitanje! I mi ćemo joj se vratiti za koju godinu!

Evo nas, tu smo

Evo nas, tu smo s podnaslovom Bilješke za život na planetu Zemlji nedavno smo pročitali i oduševili se. Autor je Oliver Jeffers, tvrdi je uvez, a možete je kupiti po cijeni od 89,00 kn u izdanju Profila - ovaj mjesec čak i po nižoj cijeni, pogledajte na njihovoj Facebook stranici. Mi smo je prvo posudili iz knjižnice, ali to je jedna od onih koje morate imati, pa nam je baš danas stigao i naš primjerak.

Ova je nagrađivana slikovnica zapravo poruka jednog oca svom dvomjesečnom sinu. Teksta nema previše, dvije - tri kraće rečenice na svakoj stranici, ali toliko je puno toga rečeno tim jednostavnim riječima da je to fantastično. 

Priča promiče i potiče na toleranciju, razumijevanje, uvažavanje raznolikosti među ljudima; upoznaje nas s planetom na kojem živimo i njenim položajem te najvažnijim dijelovima i stanovnicima, a sve rječnikom bliskim najmlađim čitateljima. Prekrasna je u svojem minimalizmu i jednostavnosti, sam ton slikovnice je smirujući.

Ilustracije su također prekrasne - na svakoj stranici stajemo i osim teksta priče proučavamo ilustracije, promatramo ljude, nabrajamo životinje. I ilustracije su prepune objašnjenja koje možete čitati ako su vam klinci stariji. Mi ih za sad preskačemo. Sve u svemu, zbog količine osnovnog teksta, mislim da bi i dvogodišnjaci ovo mogli pratiti, a kako dijete raste, možete se vraćati slikovnici i čitati i detalje na ilustracijama.  Moja M. ima tri godine i šest mjeseci i neke detalje s ilustracija pročitamo, a neke još uvijek preskačemo.

Prilažem i najdražu stranicu svoje obožavateljice životinja - na njoj se uvijek zadržimo dok ne nabrojimo sve. Pokušajte pronaći bubamaru :-)

Tople preporuke za ovu slikovnicu. Meni se toliko dopala da sam naručila i drugu slikovnicu istog autora: Dug put kući.

Miš lavljeg srca

Ovo je jedna divna slikovnica koju smo puno puta iščitavali ove zime: Miš lavljeg srca.  Autorica slikovnice je Rachel Bright, prekrasno ju je ilustrirao Jim Field, a izdao Profil, cijena joj je 59,00 kn i dolazi u tvrdom uvezu. Počeli smo je čitati kad je M. imala 3 godine i to je jedna od onih za koje čujete: "Mama, a može još jedanput da pročitamo?"

Priča je to o jednom usamljenom i sramežljivom mišu, neuglednom i sitnom, koji bi želio biti poput lava - okružen prijateljima, glasan, primjetan. Jednog se dana mišić ohrabri i odluči potražiti lava i zamoliti da ga nauči rikati. Hoće li u tome uspjeti te kako će priča završiti, morat ćete pročitati sami. 

Zašto nas je ova slikovnica toliko oduševila? Prije svega to je jedna divna priča o hrabrosti, samopouzdanju i vjeri u sebe:  

No želiš li promijeniti vlastiti život, / prvo se moraš promijeniti SAM

 - kaže mišić prije svog pothvata. 

Stihovi su prepuni pozitivnih i motivirajućih poruka, a prijevod Ozrena Doležala me oduševio. Koliko sam puta samo čitala slikovnice prepune čudnih rima, nepoznatih riječi samo da uskoče za potrebe rime... Ovdje prijevod jednostavno teče, vokabular je poznat i najmlađima, i vrlo brzo shvatite da vas nadopunjavaju i ubacuju riječi kad čitate. 

Obrat usred priče odraslima će vjerojatno biti očekivan, ali moja malena trogodišnja čitateljica skroz je bila iznenađena. Kraj slikovnice, posljednja poruka,  divna je u svojoj jednostavnosti.

Ilustracije su također divne, tako da smo se na nekim stranicama duuugoo zadržali dok nisam smislila odgovore na sve njena pitanja:-) I prilažem našu najdražu stranicu gdje obavezno par puta moramo okretati slikovnicu : "Mama, sad je lav gore; sad je hipo gore!"