Zog

Julia Donaldson je u našoj kući ili apsolutni top ili totalni flop. Puno pišem o njoj jer smo puno njenih slikovnica pročitali, neke trenutno čitamo, neke smo i kupili, a neke su nam još na popisu za čitanje. Što mogu kad ih je tako puno?

Posudili smo Zoga. Slikovnica dolazi u tvrdom uvezu, ilustracije potpisuje Axel Scheffler, a cijena joj je 90 kn, nakladnik Ibis grafika. 

U fazi smo zmajeva i dinosaura pa nam je to najdraža polica u knjižnici. Ali taj Zog nam nije baš sjeo. Priča je to o zmaju imena Zog koji pohađa zmajsku školu te o tome što uče u prvom, drugom, trećem, i tako dalje, razredu. Zog mora svladati sve vještine da bi osvojio zlatnu zvijezdu. Prilično je smiješan i nespretan pa mu pomaže djevojka, kasnije saznajemo da se zove Zlatka. Pročitale smo je par puta, zaista smo joj dale šansu, ali moja je M. uglavnom radije za čitanje birala nešto od naših knjiga. Baš neki dan sam saznala da i mojoj dvogodišnjoj nećakinji isto nije baš nešto sjela. 

U čemu je problem? Zogu se događaju smiješne dogodovštine, simpatičan je i nespretan; te su (ne)zgode popraćene zgodnim i šarenim ilustracijama koje možete komentirati s djecom, ali sama priča nekako ne drži vodu. Zmaj Zog glavni je lik većeg dijela slikovnice i bit će vam šarmantno kako se marljivo trudi, a baš mu i ne ide. Ali pred kraj mu kraljevna Zlatka otme pozornost i glavnu ulogu, a i sam završetak mi uopće nema veze s ostatkom slikovnice, već je priča za sebe. Poruka koju slikovnica promovira o nenasilju, plemenitosti, pomaganju drugima, ostvarenju svojih snova, pohvalna je, ali prema mom mišljenju ovdje vrlo nespretno izvedena. Imam dojam kao da su se dvije solidne i dobre priče ovdje pomiješale u jednu.  Draga Julia, možeš  ti puno bolje! 

Ako imate obožavatelje zmajeva, posudite, probajte, teksta nema previše, možda će se vama dopasti. I obavezno nam javite svoje mišljenje.  

Jajko Zmajko

Teško je biti drugačiji - stoji na koricama ove slikovnice.  Ako imate između 3 i 18 godina, vjerojatno vam je "biti drugačiji od ostalih i ne uklapati se" najgora moguća stvar na svijetu, a pogotovo u osnovnoj i srednjoj školi. Smak svijeta. Onda kad uđete u dvadesete, a neki tek u tridesetima, shvatite da to i nije toliko loša stvar. Ali dug je i mukotrpan put do te spoznaje.

Moja je princeza trenutno u fazi zmajeva i dinosaura. Ma kakve vile i princeze, zmajevi su zakon. Kakve suknjice i haljine, mama daj majicu s dinosima. Uz sve to, svaki dan slažemo cestu za Žara i jedan poluraspadnuti traktor. Gradimo zmajeve od Lego kocaka, posuđujemo enciklopedije o dinosaurima, crtamo zmajeve i, naravno, čitamo o njima. Među takvim slikovnicama sasvim smo slučajno otkrili i Jajka na policama naše knjižnice.  

  
Jajka Zmajka sam joj pročitala par puta, a onda je muž preuzeo uspavljivanje pa je on čitao i nakon toga mi još desetak dana govorio da baš tu slikovnicu moram kupiti. Još nisam stigla😊. Našla sam podatak jedne knjižnice da se preporuča starijim predškolcima, od 4+, ali smatram da su i priča i količina teksta sasvim prikladne i za 3+. 

Jajko Zmajko slikovnica je supružnika Heidi i Daniela Howartha, a ilustracije potpisuje Daniel. Dolazi u tvrdom uvezu, a cijena joj je 89 kn. 

Priča govori o malenom zmaju nezmajskog i pomalo smiješnog imena - Jajko - koje je dobio zbog toga što je jedini zmaj koji se izlegao iz napuknutog jajeta.  Za razliku od Jajka, cijela njegova obitelj posjeduje tipično zmajske moći i karakteristike, a i imena su im zakon. On sam svoje ime smatra groznim, nema nikakve moći i zbog toga se osjeća usamljeno,  neobično i kao da se ne uklapa u svoju obitelj i ne ispunjava njihova očekivanja. 

Jajko se ipak svim silama trudi uklopiti se, pokušava naučiti rigati vatru, ali jednostavno mu ne ide... Iznenadni požar u šumi otkrit će da Jajko nije baš tako običan te da ipak ima neke vrlo posebne moći jer je jedino on uspio spasiti šumu od opasnosti. Pronašao je ono što ga je činilo posebnim... iako je to nešto posve drukčije nego kod drugih zmajeva.

Ovo je priča o neuklapanju u sredinu, o pojedincima koji po nečemu odudaraju od, recimo, očekivanog standarda, te o tome da ta različitost nije nešto loše, samo je trebamo prihvatiti i naučiti živjeti s njom. Svi smo po nečemu posebni, čak i maleni Jajko na kraju vidi da i on ima potpuno neočekivanu supermoć, jedinstvenu u svojoj obitelji. Na kraju priče postoji i dodatak u kojem autori donose i vlastita iskustva o tome kad su se, kako i zašto osjećali neprihvaćenima te predlažu i teme za razgovor s djecom. U samom je dodatku divno izrečena i bit knjige:

Ono što trebate upamtiti je da smo svi različiti i da je upravo ta raznolikost i naše razlike ono što nas, sve zajedno, čini nevjerojatnim ljudima. Nisu vam potrebne posebne moći da biste promijenili svijet. 

Ova relativno nepoznata i nerazvikana slikovnica od nas ima palac gore. Slovuljko preporučuje!