Dom je tamo gdje mi je srce

Dom je tamo gdje mi je srce. Ovoj me slikovnici na prvu privukao naslov. Nisam ni okrenula poleđinu da pročitam o čemu se radi, odmah sam je uzela i tek onda primijetila da su mi autor i ilustrator već poznati: Heidi i Daniel Howarth čijeg smo Jajka Zmajka nedavno čitali. Izdavač slikovnice je Neretva, a cijena 89 kn.

Mali je Robot jako dugo spavao. Otkriven i probuđen iz svog drijemeža, nađe se izvan svog vremena, na mjestu kojeg se ne može sjetiti. Bujni svijet pun je čudesne prirode. Strašna opasnost ugrožava šumu i samo on ima potrebne vještine da ju spasi. Oni ga trebaju, ali ujedno i zaziru od njega. Završetak je sretan, ali prijateljstvo Robota i životinja prije toga prolazi i neke kušnje.

Na prvi pogled sasvim jednostavna priča, ali po mom mišljenju ova slikovnica obrađuje niz aktualnih i suvremenih tema. Tako ovdje možete prepoznati strah od različitog i nepoznatog u liku čangrizavog jazavca; uvažavanje razlika i prihvaćanje različitosti u liku malene mudre mišice. Mali je Robot netko tko se mora nositi s predrasudama drugih, probuđen je izvan svog vremena, govori se o dolasku u novu i nepoznatu sredinu te njegovom pokušaju da se uklopi u nju. Gotovo da bismo te likove mogli pronaći u bilo kojoj zajednici koja se susreće s nečim novim i nepoznatim: uvijek postoje oni koji su skeptični i na sve novotarije i pridošlice gledaju sa sumnjom, ali isto tako uvijek postoje oni prijateljski nastrojeni i ljubazni, otvoreni promjenama. 

Postoji još čitav niz aspekata s kojih možete čitati ovu slikovnicu: dotiče se i ekologije - industrijalizacija naspram prirodi, tj. sivilo koje prijeti šumi koju životinje tako očajnički žele zaštiti da su čak probudile Robota, predstavnika tog sivila i tehnologije. Možete raspravljati o tome koliko okolina utječe na nas i oblikuje i nas i naše stavove, te kako ta ista okolina i zajednica prihvaćaju suživot različitosti. Zaista ova slikovnica nudi neiscrpan izvor tema za razgovor. Neke su od njih i predložene u dodatku pod nazivom Sljedeći koraci gdje se opisuju i različite aktivnosti koje možete raditi zajedno s djecom. 

Čitam je sa trogodišnjakinjom evo već par dana, ali mislim da bi bila primjerenija starijem uzrastu, od četvrte godine pa možda čak i starijima. Moja ju djevojčica sama traži i sviđa joj se, ali doživljava je samo na jednoj razini, tj. samo s aspekta prihvaćanja i prijateljstva. Postoji dio kad Robot ode, pa ga životinje traže, mi čitamo, a lice ozbiljno, pa dođemo do rečenice Tada je začuo šuštanje iz grmlja iza sebe i lice se automatski rastegne u osmijeh jer zna da su ga životinje pronašle. Takvi su mi trenuci neprocjenjivi. Ima mnoštvo tih dodatnih nijansi koje sam gore spomenula, a koje bi se zaista mogle kvalitetnije prokomentirati sa starijim djetetom. Mislim da je za ovako malo dijete previše toga samo natuknuto tako da ćemo se ovoj slikovnici definitivno vratiti za godinu, dvije.

Još mi se jedan dio osobito svidio: svojoj M. često govorim da je mama uvijek tu za nju te da je u redu i ako se nekad posvađamo, jer svejedno se volimo.  A u slikovnici stoji ovako: Vjerojatno ćemo se ponekad i svađati i imati nesuglasice, ali mi te volimo i uvijek ćemo te voljeti.

Prilikom grafičke pripreme mislilo se na svaki detalj, što pokazuju brojevi stranica koji su također napravljeni u informatičkom duhu kako bi bili u skladu s pričom. A same su ilustracije meni osobno preslatke. Taj vas Mali Robot, kad ga promatrate, jednostavno osvoji i kao da zaista ima nešto ljudsko i toplo u njemu.