Najotmjeniji div u gradu

Najotmjeniji div u gradu. Morali ste čuti za nju, ali isto je tako moram spomenuti jer nam je jedno vrijeme bila apsolutni hit. Vjerojatno je već prežvakana u osvrtima i recenzijama, postoji čak i kazališna predstava, ali ne mogu ne osvrnuti se na nju. Koliko sam uspjela vidjeti, uglavnom je rasprodana, tako da obavezno potražite u knjižnicama. Autorica je Julia Donaldson.

Kad sam razmišljala što ću i kako napisati, spontano sam počela pjevušiti stihove iz slikovnice koje smo M. i ja opjevale prilikom čitanja: "Kravata što moja bila je prije..." Dođe M. i pita: "Mama oćemo opet posuditi ono kravata što moja bila je prije..." I pjeva ona dalje i vidim da još uvijek zna cijelu pjesmicu napamet, čak i bolje od mene, sjeća se da se div zvao Jura i sličnih detalja.

Inače sam stalno zaobilazila ovu slikovnicu na dijelu s knjigama Julie Donaldson jer mi je izgledala neugledno i neprivlačno. Što se tiče njezinih knjiga, obično surađuje s dva ilustratora: jedan je Axel Scheffler, a druga je Lydia Monks. Slikovnice koje je ilustrirala Lydia Monks na prvu osvajaju, pogotovo ako ste žensko. Šarene, šljokičaste, vesele, mame vas; one koje je ilustrirao Scheffler su drukčije, tamnije, recimo nezgrapnije, ali to ne znači i lošije. Zbog svojih sam vlastitih, nazovimo ih, predrasuda odugovlačila s tim divom da bi na kraju to bila ljubav na prvo čitanje. A onda i svako sljedeće.  

Priča je vrlo jednostavna: div Jura, najneuredniji div u gradu, uvijek nosi istu zakrpanu odjeću. Odluči kupiti novu odjeću i postati najotmjeniji div u gradu, ali putem kući sretne životinje u nevolji kojima je ta odjeća puno potrebnija pa je razdijeli. Svaki put kad nešto podijeli, opiše to u stihovima koji se na svakoj stranici ponavljaju te tako dobijete pjesmicu.

Vrlo jednostavna priča i prepoznatljiva poruka, ali način na koji je ispričana, savršeno za klince!  Da, to je jedna od onih slikovnica koje vam jednostavno uđu u uho zbog puno ritmičnih ponavljanja stihova i savršena je za čitati na glas.

Slikovnica će vam također biti zgodna da popričate s djetetom o dijeljenju i pomaganju potrebitima, da razvijate empatiju i suosjećanje. Sigurno će vas osvojiti kao što je i nas. 

Jajko Zmajko

Teško je biti drugačiji - stoji na koricama ove slikovnice.  Ako imate između 3 i 18 godina, vjerojatno vam je "biti drugačiji od ostalih i ne uklapati se" najgora moguća stvar na svijetu, a pogotovo u osnovnoj i srednjoj školi. Smak svijeta. Onda kad uđete u dvadesete, a neki tek u tridesetima, shvatite da to i nije toliko loša stvar. Ali dug je i mukotrpan put do te spoznaje.

Moja je princeza trenutno u fazi zmajeva i dinosaura. Ma kakve vile i princeze, zmajevi su zakon. Kakve suknjice i haljine, mama daj majicu s dinosima. Uz sve to, svaki dan slažemo cestu za Žara i jedan poluraspadnuti traktor. Gradimo zmajeve od Lego kocaka, posuđujemo enciklopedije o dinosaurima, crtamo zmajeve i, naravno, čitamo o njima. Među takvim slikovnicama sasvim smo slučajno otkrili i Jajka na policama naše knjižnice.  

  
Jajka Zmajka sam joj pročitala par puta, a onda je muž preuzeo uspavljivanje pa je on čitao i nakon toga mi još desetak dana govorio da baš tu slikovnicu moram kupiti. Još nisam stigla😊. Našla sam podatak jedne knjižnice da se preporuča starijim predškolcima, od 4+, ali smatram da su i priča i količina teksta sasvim prikladne i za 3+. 

Jajko Zmajko slikovnica je supružnika Heidi i Daniela Howartha, a ilustracije potpisuje Daniel. Dolazi u tvrdom uvezu, a cijena joj je 89 kn. 

Priča govori o malenom zmaju nezmajskog i pomalo smiješnog imena - Jajko - koje je dobio zbog toga što je jedini zmaj koji se izlegao iz napuknutog jajeta.  Za razliku od Jajka, cijela njegova obitelj posjeduje tipično zmajske moći i karakteristike, a i imena su im zakon. On sam svoje ime smatra groznim, nema nikakve moći i zbog toga se osjeća usamljeno,  neobično i kao da se ne uklapa u svoju obitelj i ne ispunjava njihova očekivanja. 

Jajko se ipak svim silama trudi uklopiti se, pokušava naučiti rigati vatru, ali jednostavno mu ne ide... Iznenadni požar u šumi otkrit će da Jajko nije baš tako običan te da ipak ima neke vrlo posebne moći jer je jedino on uspio spasiti šumu od opasnosti. Pronašao je ono što ga je činilo posebnim... iako je to nešto posve drukčije nego kod drugih zmajeva.

Ovo je priča o neuklapanju u sredinu, o pojedincima koji po nečemu odudaraju od, recimo, očekivanog standarda, te o tome da ta različitost nije nešto loše, samo je trebamo prihvatiti i naučiti živjeti s njom. Svi smo po nečemu posebni, čak i maleni Jajko na kraju vidi da i on ima potpuno neočekivanu supermoć, jedinstvenu u svojoj obitelji. Na kraju priče postoji i dodatak u kojem autori donose i vlastita iskustva o tome kad su se, kako i zašto osjećali neprihvaćenima te predlažu i teme za razgovor s djecom. U samom je dodatku divno izrečena i bit knjige:

Ono što trebate upamtiti je da smo svi različiti i da je upravo ta raznolikost i naše razlike ono što nas, sve zajedno, čini nevjerojatnim ljudima. Nisu vam potrebne posebne moći da biste promijenili svijet. 

Ova relativno nepoznata i nerazvikana slikovnica od nas ima palac gore. Slovuljko preporučuje! 

Riba duginih boja

Moram priznati: moje dijete ne želi dijeliti igračke. Zbog toga me bilo sram bezbroj puta. Znači li to da će biti škrta, je li to karakterna crta ili samo tipična dječja faza? Iskreno se nadam ovo zadnje. Potrošila sam tisuće i tisuće riječi na to, sve uzalud. Najnovija nam je taktika, ne baš pohvalna, kad dobivamo male goste, spremimo igračke koje ne želimo dijeliti u ormar. To je za sad najuspješnija metoda da nam druženja prolaze bez dernjave i vriske. Uglavnom vani ostanu samo Lego kocke, a dodatni je bonus da je dječja soba čista i uredna.

Čemu ovaj uvod, pitate se? Ako i vi imate mališana koji ne voli dijeliti, ovo je slikovnica za vas: Riba duginih boja njemačkog autora Marcusa Pfistera, u tvrdom uvezu i prijevodu Sunčane Škrinjarić te u izdanju V.B.Z.-a, cijena 99 kn. Naša je bila rođendanski poklon. 

Slikovnica govori o ribici Srebrici koja je jedna tašta i ohola ribica jer je jedina ukrašena svjetlucavim srebrnim ljuskicama. Budući da ih ima puno, druge je ribice mole da njima pokloni koju kako bi i one bile lijepe i sjajne, ali ona to, naravno, ne želi te završi sama i usamljena sve dok ne otkrije radost dijeljenja. 

U ovoj smo knjizi uživali u prekrasnim ilustracijama ribice Srebrice i njenih privlačnih ljuskica koje su dočarane nekom vrstom folije koja presijava i privlači male dječje prstiće i poglede.  Ovo je slikovnica koja doslovno sjaji na gotovo svakoj stranici. U našoj je kući poznata pod nazivom Ribica Srebrica i kad je M. traži  uvijek pita da joj čitam Ribicu Srebricu. Jedino što mogu navesti kao nedostatak jest da su neke stranice, osim par rečenica teksta, potpuno bijele. 

"Ova je knjiga klasik među dječjim slikovnicama", stoji na koricama. Prvenstveno zato jer obrađuje temu koja je djeci bliska (ili mrska?): dijeljenje, sklapanje prijateljstva. Srebrica nas uči ne samo o dijeljenju kako bismo usrećili druge već i o tome da se dijeljenjem s drugima osjećamo dobro i sebe usrećujemo. A malena neugledna ribica u ovoj će nam slikovnici održati i lekciju o upornosti. Nadam se da će se neke od tih poruka s vremenom usaditi i u glavicu moje M. kojoj se ova slikovnica prilično sviđa.

Priče iz cijeloga svijeta

Priče iz cijeloga svijeta kupila sam u studenom. Kako to obično biva, cijeli smo se tjedan spremali da u petak odemo na Interliber, da bi večer prije toga M. počela povraćati i dobila temperaturu. Na sreću, Znanje je imalo sniženje i na web stranici, pa sam, između ostalog, naručila i ovu slikovnicu. Redovna joj je cijena 79,00 što mi se za slikovnicu ove veličine čini skroz u redu. Skrivala sam je u ormaru do nedavno, jer smo kroz prosinac čitali božićne slikovnice, pa one iz knjižnice, sve dok napokon nije došla na red.

To je zapravo zbirka od dvadeset priča iz svih dijelova svijeta, tj. sa svih kontinenata, i do ovog trenutka ih nismo pročitali sve. M. uvijek traži iste, i to uglavnom one u kojima su životinje glavni likovi. 

Mališanima će se svidjeti jer je šarena, prepuna ilustracija, slova dolaze u različitim veličinama i fontovima, a priče nisu predugačke, teksta nema previše, pa mogu zadržati pažnju. A ako imate obožavatelje životinja, još će im biti draža jer su u velikom broju priča baš životinje glavni likovi.

Mi čitamo sljedeće:

Lav Bhubesi - o važnosti držanja obećanja

Kako je klokanica dobila tobolac - kako naslov kaže, i samo usput, vombat je srodnik koale; ja to nisam znala :-)

Dječak iz breskve - o dječaku koji je spasio otok od divova

Seljakova tajna - o seljaku koji razumije govor životinja

Lukava zečica - bolji bi naslov bio kako je tigar dobio pruge

Kralj lisac - naravno, o lukavom liscu

Vatra - kako se čovjek sprijateljio s vatrom

Evo nas, tu smo

Evo nas, tu smo s podnaslovom Bilješke za život na planetu Zemlji nedavno smo pročitali i oduševili se. Autor je Oliver Jeffers, tvrdi je uvez, a možete je kupiti po cijeni od 89,00 kn u izdanju Profila - ovaj mjesec čak i po nižoj cijeni, pogledajte na njihovoj Facebook stranici. Mi smo je prvo posudili iz knjižnice, ali to je jedna od onih koje morate imati, pa nam je baš danas stigao i naš primjerak.

Ova je nagrađivana slikovnica zapravo poruka jednog oca svom dvomjesečnom sinu. Teksta nema previše, dvije - tri kraće rečenice na svakoj stranici, ali toliko je puno toga rečeno tim jednostavnim riječima da je to fantastično. 

Priča promiče i potiče na toleranciju, razumijevanje, uvažavanje raznolikosti među ljudima; upoznaje nas s planetom na kojem živimo i njenim položajem te najvažnijim dijelovima i stanovnicima, a sve rječnikom bliskim najmlađim čitateljima. Prekrasna je u svojem minimalizmu i jednostavnosti, sam ton slikovnice je smirujući.

Ilustracije su također prekrasne - na svakoj stranici stajemo i osim teksta priče proučavamo ilustracije, promatramo ljude, nabrajamo životinje. I ilustracije su prepune objašnjenja koje možete čitati ako su vam klinci stariji. Mi ih za sad preskačemo. Sve u svemu, zbog količine osnovnog teksta, mislim da bi i dvogodišnjaci ovo mogli pratiti, a kako dijete raste, možete se vraćati slikovnici i čitati i detalje na ilustracijama.  Moja M. ima tri godine i šest mjeseci i neke detalje s ilustracija pročitamo, a neke još uvijek preskačemo.

Prilažem i najdražu stranicu svoje obožavateljice životinja - na njoj se uvijek zadržimo dok ne nabrojimo sve. Pokušajte pronaći bubamaru :-)

Tople preporuke za ovu slikovnicu. Meni se toliko dopala da sam naručila i drugu slikovnicu istog autora: Dug put kući.

Miš lavljeg srca

Ovo je jedna divna slikovnica koju smo puno puta iščitavali ove zime: Miš lavljeg srca.  Autorica slikovnice je Rachel Bright, prekrasno ju je ilustrirao Jim Field, a izdao Profil, cijena joj je 59,00 kn i dolazi u tvrdom uvezu. Počeli smo je čitati kad je M. imala 3 godine i to je jedna od onih za koje čujete: "Mama, a može još jedanput da pročitamo?"

Priča je to o jednom usamljenom i sramežljivom mišu, neuglednom i sitnom, koji bi želio biti poput lava - okružen prijateljima, glasan, primjetan. Jednog se dana mišić ohrabri i odluči potražiti lava i zamoliti da ga nauči rikati. Hoće li u tome uspjeti te kako će priča završiti, morat ćete pročitati sami. 

Zašto nas je ova slikovnica toliko oduševila? Prije svega to je jedna divna priča o hrabrosti, samopouzdanju i vjeri u sebe:  

No želiš li promijeniti vlastiti život, / prvo se moraš promijeniti SAM

 - kaže mišić prije svog pothvata. 

Stihovi su prepuni pozitivnih i motivirajućih poruka, a prijevod Ozrena Doležala me oduševio. Koliko sam puta samo čitala slikovnice prepune čudnih rima, nepoznatih riječi samo da uskoče za potrebe rime... Ovdje prijevod jednostavno teče, vokabular je poznat i najmlađima, i vrlo brzo shvatite da vas nadopunjavaju i ubacuju riječi kad čitate. 

Obrat usred priče odraslima će vjerojatno biti očekivan, ali moja malena trogodišnja čitateljica skroz je bila iznenađena. Kraj slikovnice, posljednja poruka,  divna je u svojoj jednostavnosti.

Ilustracije su također divne, tako da smo se na nekim stranicama duuugoo zadržali dok nisam smislila odgovore na sve njena pitanja:-) I prilažem našu najdražu stranicu gdje obavezno par puta moramo okretati slikovnicu : "Mama, sad je lav gore; sad je hipo gore!"