Koraljka Milun dobro nam je poznata kao autorica zanimljive slikovnice Zmaj Škakljaj. Čitale smo je prošlo ljeto i preporučamo je. Tako da sam očekivala da će nam se i ova svidjeti. I bila sam u pravu.
Dakle, autorica je Koraljka Milun, ilustracije potpisuje Maja Pušić Čerić, izdavač Ibis grafika, cijena je 70 kn i dolazi u tvrdom uvezu.
Priča govori o ostarjeloj sovi koja danju spava, a noći provodi na hrastu i huče. Pomalo je razočarana, osjeća se beskorisnom - stara je i više ne može ništa osim hukati. Hrast joj daje savjet da pokuša osluškivati oko sebe (valjda mu je bilo dosta njenog hukanja 😊) i tako Sofija sluša i upamti raznorazne priče. Između ostalog, čuje i djecu iz obližnjeg gradića - djeca se boje mraka, žele priču za laku noć. Sofija im odluči pomoći pa nošene sjemenkama maslačka šalje krijesnice da im svijetle i usput im pričaju Sofijine priče. Tako je sova Sofija pronašla svrhu i ispunjenje u životu - postala je čuvarica snova:
O malena djeco, šaljem vam glas,
znam da se bojite i mislim na vas.
Priču vam šalje Sofija sova,
zanimanje novo - čuvarica snova.
Što nam se ovdje sviđa? Sviđa nam se sama ideja koja stoji iza ove priče. Ideja o tome da sova Sofija šalje krijesnice koje svijetle djeci i pričaju im njene priče. Kombinacija sova - krijesnice - maslačak, a sve s namjerom da čuvaju djecu od mraka i čudovišta, prilično mi je simpatična. Uvodni dio, prva stranica koju sam i uslikala, baš je pogođena s tim kratkim rečenicama. Mislim da bi ovo trebalo uvaliti bakama da čitaju - priča o sovi koja je pronašla ispunjenje čak i u starosti, kad se osjećala nemoćnom i nikome korisnom, bi im mogla biti zgodna i možda motivirajuća. Ilustracije su također odlične - kombinacija olovke, pastela, izrezanih kolaž papirića koje na mjestima izgledaju kao da su djeca crtala - to nam je baš bilo neobično pa prema tome i zanimljivo.
Ipak, imamo jednu zamjerku. Imam dojam da je mojoj slušateljici uvodni dio mrvicu predugačak i zamoran. Kad se krijesnice uključe u priču, pažnja joj je na slikovnici sto posto, a do tad baš i ne. Suprug je također čitao i slaže se sa mnom, taj dijalog između hrasta i Sofije nekako se odužio. Isto tako na dijelu gdje se spominju čudovišta u mraku ja nešto preskočim i malo skratim jer još nismo došli u fazu da se boji mraka, niti da misli da su u mraku čudovišta pa joj ne želim ni usađivati takve ideje. Osim tog dužeg uvodnog dijela, slikovnica joj se jako sviđa. A i meni. Pozdrav!
Nema komentara:
Objavi komentar