subota, 9. ožujka 2019.

Lav i ptica

Sve nešto tužnjikavo u zadnje vrijeme čitamo...

Zamolila sam našu knjižničarku da mi potraži slikovnicu Lav i ptica nakon što sam je pronašla na nekom stranom popisu preporuka knjiga za djecu. Kad sam došla po nju, pitala sam: "To je to?" Izgledala je predebelo za jednu dječju slikovnicu.  Ali čim sam je otvorila, druga priča. Potpuno iznenađenje. Opet hrpa pitanja. Bila sam toliko znatiželjna da sam je otvorila čim sam zakoračila van, i tako, s bebom u nosiljci, pročitala je hodajući kroz park. I onda još jednom. I onda opet.

Autorica je slikovnice i ilustracija Marianne Dubuc. Knjiga dolazi u izdanju Harfe, cijena 110 kn, u ediciji Knjige koje vole djecu


Priča je to o životu radišnog lava u plavom kombinezonu koji jednoga jesenskog dana u svojem vrtu pronađe ranjenu pticu. Zaliječi je, ali ostale su ptice već odletjele pa je lav uzme k sebi. Brine se za nju cijelu zimu...  sve dok se ne vrate ostale ptice, pa ga njegova napusti i ode sa svojim jatom. 


Kad je budete listali, nemojte misliti da ste dobili knjigu s greškom. Neke su stranice potpuno prazne, čak i više njih za redom. Ostale su prekrasno ilustrirane. Svaka, ali baš svaka ilustracija priča svoju priču, a vi od toga dobijete samo jednu rečenicu ili nekad samo jednu riječ. Čak i prazne stranice, nisu značenjski prazne, već predstavljaju ili tišinu ili nedostajanje ili snijeg ili što god osjećate u tom trenutku ili mislite da lav osjeća.


Svi smo se mi najmanje jednom u životu susreli s rastancima, s napuštanjima, bilo da se radi o smrti, selidbi, odlasku na fakultet, prekidu veze... Ova slikovnica zapravo govori o tome kako su ti rastanci prirodni slijed događaja i na neki nas način uči kako se nositi s njima, kako ih prihvatiti.  Nigdje ne piše da je lav bio tužan, ali kad listate i vidite kako se taj lav smanjuje i snuždi stranicu za stranicom kad ptica odlazi, ilustracija vam prenese emociju i sve vam je jasno. Prazne stranice govore o praznini i tišini koju je osjećao kad je ostao sam. Kao što se u slikovnici izmjenjuju godišnja doba, tako se izmjenjuju i razdoblja našeg života; život jednostavno teče dalje i gura nas dalje, bez obzira na rastanke. Ili kao što je lav u jednoj rečenici izrazio cijelu mudrost ove slikovnice: Takav je život.  
Čitajući ovu slikovnicu sa svojom M., a u nedostatku teksta, postavljala sam joj puno podpitanja. I njen se ton glasa promijenio kad je odgovarala da lav sad sam jede i čita knjige... Nije joj ni najmanje čudno što je inače strašan lav brižan i nježan i tužan...

Slikovnica je idealna za čitanje prije spavanja. Djeluje smirujuće. Pogotovo kad je čitate naglas u poluzamračenoj sobi. Baš opuštajuće. Jako malo teksta, prekrasne ilustracije i prepuno emocija.  Ima li sretan završetak, saznajte sami! Uživajte! 



 

Nema komentara:

Objavi komentar