Našli smo se u ružičastoj fazi princeza, kruna, Ane i Elze, jednoroga i šljokica. Među njima se našla šljokičasta i ružičasta Princeza i čarobnjak. Autorica je slikovnice poznata nam Julia Donaldson, a ilustratorica Lydia Monks, izdavač Profil, trenutno na sniženju.
Ovo je jedna nestereotipna slikovnica o princezi, koja sadrži elemente različitih već poznatih bajki. Princeza Eliza slavi rođendan, kad na proslavu uleti zli čarobnjak, pretvori cijelo slavlje u kamen, otme princezu te je zaključa u podrum svog mračnog dvorca. Ipak, pojavi se dobra vila koja baci čaroliju kojom je princeza dobila sedam prilika za bijeg:
"Princezi nek čarolija moja omogući
da mijenjanjem boje i oblika zbriše kući."
Pomalo podsjeća na Trnoružicu? Proslava na koju je nepozvana došla zla vila i bacila prokletstvo, ali je dobra vila ublažila kletvu, svi su zaspali kad se Trnoružica ubola, a ovdje su okamenjeni i sl. Princeza Eliza svaki se dan pretvori u neku novu životinju, ali je čarobnjak uspije pronaći, sve dok ga naposljetku ona ne nadmudri, jer bajke moraju imati sretan završetak, zar ne?
Ova slikovnica na prvu odudara od svega što smo čitale od Julie Donaldson jer je uglavnom u prozi, rimovane su čarolije koje izriče ili čarobnjak ili dobra vila. To mi je bilo baš neobično i čak sam pomalo razočarana, nedostajali su mi stihovi. Ilustracije su divne, ali ja inače strašno volim Lydiu Monks. M. je, naravno, zapela na hrpi detalja: u tekstu stoji kako je Eliza upravo puhnula svijećice kad dođe čarobnjak, a na ilustraciji je torta s upaljenim svjećicama; zatim ju je mučilo zašto je Elizina haljina prljava kad je u podrumu i zašto čarobnjak ima pauke u podrumu i sl. Dakle, ilustracije definitivno otvaraju mjesta za razgovor, pogotovo ako i vaši klinci paze na sitnice.
Ova slikovnica na prvu odudara od svega što smo čitale od Julie Donaldson jer je uglavnom u prozi, rimovane su čarolije koje izriče ili čarobnjak ili dobra vila. To mi je bilo baš neobično i čak sam pomalo razočarana, nedostajali su mi stihovi. Ilustracije su divne, ali ja inače strašno volim Lydiu Monks. M. je, naravno, zapela na hrpi detalja: u tekstu stoji kako je Eliza upravo puhnula svijećice kad dođe čarobnjak, a na ilustraciji je torta s upaljenim svjećicama; zatim ju je mučilo zašto je Elizina haljina prljava kad je u podrumu i zašto čarobnjak ima pauke u podrumu i sl. Dakle, ilustracije definitivno otvaraju mjesta za razgovor, pogotovo ako i vaši klinci paze na sitnice.
Tih sedam prilika koje je Eliza dobila za bijeg prati sedam dana u tjednu i sedam boja - što je vrlo domišljat način da s malenima bez imalo muke naučite i dane u tjednu i boje. Boje već dobro znamo, ali dane u tjednu nismo puno spominjali do sad. Otkad čitamo ovu slikovnicu ujutro obavezno pita koji je danas dan, koji je sutra dan, a koji je još sutra (misleći na prekosutra).
Kao i sve bajke i ovdje se radi o borbi dobra i zla. Dobro, naravno, pobjeđuje, a najbolje je od svega što uopće nema princa na vidiku. Eliza se sama domislila kako nadmudriti čarobnjaka i sama je zaslužna za svoj bijeg pružajući tako ovoj slikovnici i dašak feminizma.
